Najsretniji pas na svetu

Najsretniji pas na svetu

Jutro prohladno u Sarajevu,pored prolaznika koji su krenuli na posao može se videti veliki broj pasa lutalica.Ta jadna stvorenja se mogu vidjeti širom grada.Pretežno su u čoporu od tri pa i vise pasa.To su pretežno psi koje su vlasnici ostavili da se sami brinu o sebi.Poznavajuči istoriju o psima,zna se da psi su čovjeku najverniji prijatelj.
A vlasnici psa lutalica su svoje vjerne pse pustili na milost i brigu gradu.Poneki prolaznici se sažale na pse pa im ponude nešto od hrane,te ih to i sto sami pronadžu drži u životu.Zbog nebrige ,nedostatka hrane,hladnoće ovi jadni psi su sve češće agresivniji prema prolaznicima.Tako da mnogi od prolaznika budu napadnuti od strane pasa,medžu kojim bude i djece.
Zbog bezbjednosti građana vlasti su napravile Azil za napustene pse,gdje pse love po gradu i odvode u Azil za pse.Oni koji se smjeste tamo imaju bolju budućnost od onih koji ostanu da lutaju gradom.Osim onih koji su stari i teže bolesni završe kobno,odnosno veterinarsko osoblje izvrsi eutanaziju(uspavljivanje) kod takvih pasa.Pored nedostatka hrane za ove jadne životinje problem stvaraju hladni zimski dani.
Jedan od ljubimaca prolaznika a naročito djece je mali pekinezer.Njegova male veličina,crna duga dlaka,sičušna glava i dva krupna oka su pridobile pekinezeru mnoge simpatizere.Pored svih navedenih karekteristika ovaj pas je jako inteligentan a i umiljat,zbog toga od svakog prolaznika pored hrane dobija i nježne komplimente što ga čini jako sretnim.Voli da se igra sa djecom,a i sa odraslim.Nevoli da laje pa tako da je rjetko ko čuo od njega lavež.Svu svoju pažnju posveti svakom ko mu se ljubazno obrati,a naročito djeci,
Tako jednog prohladnog zimskog dana dok je osmogodišnji Damir šetao sa mamom gradom susreli su pekinezera.Mali pekinezer  je osjetio istog trenutka privrženost prema Damiru koga je prvi put sreo.Međutim,Damir je osjetio isto želju da ima baš takvog psa kao što je bio pekinizer.Tako da su potrčali jedno prema drugom,gdje je Damir nježno počeo da miluje psa i da se igra sa njim.Istom mjerom je vratio i pas.
Kad je Damir krenu kući sa mamom,pekinezer je krenu za njima,u nadi da je našao nekog ko če se brinuti o njemu.Išao je sve do Damirove kuće gdje je i ostao pred ulazom u dvorišta dok su oni ulazili u kuću.Ujutro kad je Damir ustao prvo što je pomislio bio je malo sićušno stvoreneje(pekinezer).Istog trenutka istrčao je vani u nadi da je on nije otišao.Međutim,njegova očekivanja su ga učinila nesretnim,psa nije bilo.Pomislio je u sebi kako je mogao da ode i zažalio sto ga nije odmah uzeo za sebe.
Povratak u kuću mu je izazvao veliki osmjeh ,pošto je ugledao pekinezera u naručju njegove mame.Sav sretan potrčao je prema pekinezeru koji je iskočio iz narućja Damirove majke i otisao u njegov zagrljaj.
Damirova mama je sva sretna uživala njivom srećom i na trenutak prekinula njihovu radost izgovarajući njeznim glasom.Damire ako želiš pekinezer može ostati kod nas i živiti sa nama u kući.Pored Damirove sreće koja je nastala nakon majčinih rjeći,tako je se osecao i pas,isto kao da je razumio nežne rijeći koje je izgovorila Damirova mama.Svi skupa su bili sretni,a pekinezer je dobio i novo ime koje je glasilo Delija.