Kako steči povjerenje kod drugih
Šetajuči gradom porodica koja nije imala svoje dece,svaki put vidila je jednog dječaka koji je stajao i djelio manje vjerske knjige osobama koje bi mu dale nešto novca.Uvjek bi prokomentarisali na taj susret,kako je sve više djece koja su prepuštena sami sebi i snalaze se sami.
Jednog dana kad su šetali ponovu su videli istog dečaka i odlučili da i oni uzmu jednu vjersku knjigu koju je delio dječak.Prilazeči dječaku pružili su mu novac koji su odlučili mu pokloniti i počeli razgovor s njim.Pošto je dječak bio jako komunikativ njegov razgovor ih je oduševio pa su ga pozvali kod sebe na ručak.Dječak je prihvatio poziv i zajedno su krenuli ka njihovom stanu da ručaju.
Uz ručak krenuo je razgovor i bolje upoznavanje dječaka.Porodica je želila da što više sazna o dječaku tako da su pitanja stizala jedna za drugim,a dječak je brzo i temeljito odgovara na sva postavljena pitanja.Na kraju razgovora saznali su da dječak živi sa bakom pošto su roditelji rastavljeni.Majka živi u Švedskoj ,a tata u Austriji,te da nijedan od njegovih roditelja nije nikada ni pitao.
Pošto je sada baka jako bolesna,primanja koja imaju nisu dovoljna za osnovne životne namjernice,pogotovo sada im treba za baku mnogo novca za liječenje.Jedino rješenje koje on vidi da na ovaj način pokuša skupiti novca,koji bi im pomogao i olakšalo malo.Njegova iskrenost i otvorenost su stvorili poverenje kod porodice koju je sreo.Porodica koja je upoznala dječaka svakog dana je sve više razmišljala o dječaku i svfe više iom je se dopadao tako da nisu bili ni svjesni koliko su ga zavoljeli.
Druženja su prvo nastavljena dva do tri puta semično,a onda jednostavno nisu mogli ga ne vide jedan dan.Takođe i emocije prema njima od strane dječaka iz dana u dan su rasle ,tako da je i on jedva čekao susret sa njima i da budu zajedno .Uz ručak i razgovor koji nje se odnosio na baku,porodica je ponudila dječaku da krenu sa njime i da posjete i upoznaju njegovu baku,dječak je to rado prihvatio.
Krenuli su zajedno da posjete baku.Kad su stigli,vidili su da je baka jako puno bolesna i da se može tu teško sta pomoći.Ponudili su djecaku da pozovu doktora na što je baka prokomentarisala tihim i nejasnim glasom,da tu nema više pomoći,te zamolila unuka da ode u kuhinju pošto ona želi da razgovara sa bracnim parom koje nikad do nsada nije poznavala.
Baka je upoznala braćni par da je unuk njih prestavio kao jako dobre osobe,te ona želi jedino da ih zamoli ako bi njoj šta bilo da preuzmu brigu o unuku.Bračni par je se samo pogledao i istovremeno obečao baki da se ona što se toga tiće ne brine jer oni bi to želili više od bilo šta drugog,Baka je nato s bolom na licu samo nasmješila i oči su same počele polako da zatvaraju.
Bračnom paru je bilo jasno da je to bio posljedni osmjeh kod bake i pozvali dječaka.Ulaskom u prostoriju bilo mu je sve jasno,da nema više bake i da je umrla.Znao je da ce taj trenutak nekad da bude,ali nije mogao vjerovati da če doči to tako brzo.Oko ukopa bake pobrinu je se braćni par i posle ukopa su preuzeli brigu o dječaku,kako su i obećali baki.Svi su skupa sretni,jedino što dječaku nedostaje baka,zbog koje stalno čezne.
Nema komentara:
Objavi komentar